Bog je ljudima dao u jesen dva kapitalna voća – jabuke i grožđe”
Bog je ljudima dao u jesen dva kapitalna voća – jabuke i grožđe”, istakao je dr Voja i spomenuo antikancersku supstancu koja se nalazi u grožđu, ali i u jabukama, a to je antioksidans resveratrol”, gastroenterolog prof. dr Vojislav Perišić .
“U jabukama ga ima manje, ali ga ima. Tu je i vitamin E, kvercetin, jabuka je čudo! 90 aktivnih hemijskih supstanci se nalazi u njoj”, kaže i objašnjava da je čak i proizvod od ovog voća veoma koristan za zdravlje.
Jabukovo sirće se mnogo pominje u raznim savjetima. Ono, iako je kiselo, kada uđe u usnu duplju praktično nakon par centimetra, njegov sadržaj postaje bazan. I nema to štetno kiselo dejstvo. Jako mnogo osvježava”, kaže profesor koji je ispričao i anegdotu kako se vraćao sa puta, jako umuron, kada je popio malo jabukovog sirćeta, a koje ga je okrepilo.
Neki ga nazivaju i eliksir života, a osim što podstiče metabolizam, jabukovo sirće sprečava kardiovaskularne bolesti, snižava loš holesterol, jača imuni sistem i smanjuje i rizik od nastanka karcinoma.
Jabukovo sirće poboljšava rad crijeva, bubrega, bešike, kože i celog respiratornog sistema. Sirćetna kiselina u jabukovom sirćetu sprječava odlazak kiseline iz želuca. Tako se hrana lakše vari bez pojave refluksa, nadutosti i gasova, a umiruje se i gorušica.
Jabukovo sirće jako obnavlja organizam. Uzima se nerazblaženo, 30-40 ml, ali doda se malo meda. I to ne samo zbog ukusa, već antiupalnih dejstava koje med ima. Kiselina iz jabukoveog sirćeta obnavlja naše sluznice, to je hrana za njih”, napominje dr Voja i ističe da su upravo ove dve namrinice, najbolje za zdravlje odraslih i djece.
“Jesen je, uzimajte jabuke i grođže. Ne treba vam probiotik, ne treba imunoterapija. Jedan dan dijete mora da pojede grozd i dvije jabuke, jednu za doručak, drugu za ručak. Ja odavno večeram voće”, ističe dr Perišić za tv Prva.
A da li je bolje oljuštiti jabuke ili ih jesti sa korom, gastroeneterolog kaže:
“Bolje ih je prati jedno 15-20 minuta kako bi se sa korice uklonile aktivne hemikalije, nego oljuštiti. Dovoljno je 15 minuta, operite i obrišite”, zaključio je doktor.
Recept za domaće sirće
Neprskane jabuke sameljite ili istucite, pa iz njih iscijedite sok i sipajte u posudu. Neka sok od jabuke “vri”. Poslije vrenja procijedite. Na litar tog soka dodajte litar vode, pa ostavite u boce i dobro zatvorite. Držite na umjerenoj temperaturi, na tamnom mestu. Ako se pojavi talog, ponovno procijedite.
1. Protiv bradavica
Jabukovo sirće uklanja virusne bradavice. Namočite malo vate u sirće, flasterom zalijepite preko bradavice i ostavite preko noći. Ponavljajte sve dok bradavica ne otpadne. U namočeni zavoj možete da dodate i bijeli luk, pa zalijepite.
2. Bubrežne tegobe
Uzimajte tri puta dnevno po dvije kašičice jabukovog sirćeta razrijeđenog u čaši vode.
3. Kupka s jabukovim sirćetom
Za sve vrste kožnih problema dva puta nedjeljno kupajte se do 30 minuta u toploj vodi s 1 do 2 čepa jabukovog sirćeta.
4. Rastvor za grgljanje
Kod grlobolje pomiješajte 250 ml mlakog čaja od žalfije, jednu kašičicu jabukovog sirćeta i jednu kašičicu meda, pa grgljajte u ustima nekoliko puta dnevno.
5. Protiv lišaja i herpesa
Mažite vlažni lišaj više puta dnevno, a pre spavanja ponovite. Djeluje antiseptično. Ako imate herpes zoster, kožu s mehurastim osipom namočite nerazređenim jabukovim sirćetom četiri puta dnevno i tri puta noću.
6. Recept za lijepa stopala
Jedan od najprirodnijih načina za njegu stopala je korišćenje jabukovog sirćeta. Napunite lavor s dvije trećine tople vode i u nju dodajte šoljicu jabukovog sirćeta. Potopite noge u lavor na 10-ak minuta ili duže. Koža nogu biće nežnija, a pomoći će i da se rešite neprijatnih gljivica na nogama. Ponavljajte postupak jednom nedeljno ili po potrebi. Nakon toga noge obrišite peškirom da koža ne bude vlažna jer tako nastaje podloga za gljivice. To je izvrsna detoksikacija nogu, ali i cijelog tijela, jer se na prirodan način rješava nakupljenih toksina u organizmu.
7. Za mršavljenje
Uzmite dvije kašičice sirćeta u čaši vode, tri puta dnevno dva mjeseca. Možete i pola sata prije glavnog obroka da popijete kašiku jabukovog sirćeta razmućenog u čaši mlake vode, uz dodatak kašičice meda. Dovoljno je uzimati jednom dnevno.
8. Za glavobolju
Kod glavobolje ili migrene jabukovo sirće se uzima svakodnevno, tri puta po dvije kašičice u čaši vode ili udisanjem pare od rastvora pola sirćeta i pola vode.
9. Šećerna bolest
Tri puta dnevno pijte 1-2 kašičice jabukovog sirćeta u decilitru vode nakon glavnih obroka.
10. Znojenje
Sirćetom natrljajte cijelo tijelo prije spavanja.
11. Losion protiv vaški
Eterično ulje ruzmarina i lavande uništiće jajašca koja su zalepljena na kosi, a jabukovo sirće će ih isprati s kose. Losion napravite od 5 kapi eteričnog ulja ruzmarina, 6 kapi eteričnog ulja lavande, 5 dl jabukovog sirćeta i 5 dl tople vode i upotrebite ga odmah nakon šampona.
Njime dobro isperite kosu i kožu glave, pa na glavu stavite kapu za kupanje i ostavite da odstoji 15 minuta. Kosu dobro iščešljajte, a nakon toga kosu i kožu glave dobro isperite toplom vodom.
12. Sirće za sjajnu kosu
Sipaijte trećinu šoljice jabukovog sirćeta u četiri šoljice vode i time isperite kosu nakon šamponiranja. Zatim isperite i hladnom vodom. Ako imate problema s peruti, dva puta nedjeljno skalp nakapajte mešavinom jednake količine sirćeta i vode. Zamotajte kosu u peškir i ostavite da odstoji sat vremena. Operite kosu kao i obično.
13. Bolovi u grlu
Rješavaju se mešavinom jabukovog sirćeta i vode koju grgljamo po dva puta svakog sata. Dovoljna je jedna mala kašičica sirćeta i vode za grgljanje, a posle grgljanja mešavinu možete i da popijete.
14. Uklanja zadah
Sirće je odlično i za ispiranje usta i pranje zuba. Grgljajte malu količinu jabukovog sirćeta u ustima, to će pomoći da se eliminiše neprijatan zadah jer će sirće da ubije bakterije koje ga uzrokuju. Osim toga, od sirćeta će zubi biti za nijansu bjelji.
15. Pokvarena hrana
Poslije jela popijte dve kašičice jabukovog sirćeta koje ste prethodno razrijedili u čaši vode.
16. Dezodorans
Vjerovatno nema zdravijeg dezodoransa od jabukovog sirćeta. Nanesite malo sirćeta na vatu, pa njome pređite ispod pazuha i pričekajte da se osuši. Miris sirćeta se nakon toga neće ni osjetiti.
17. Sjedeća kupka protiv vaginalne kandidijaze
Protiv vaginalnih infekcija izazvanih gljivicama pomoći će vam i sjedeća kupkai od 10 kapi eteričnog ulja mirte, koje treba promešati sa kašikom jabukovog sirćeta. Dodajte vodi za kupanje i sjedite u toj kupci 15-20 minuta dva ili tri puta nedjeljno.
18. Tonik za čisto lice bez akni
Zbog svojih antibakterijskih svojstava jabukovo sirće je idealno i za čišćenje lica. Može da pomogne u uklanjanju bubuljica i vraćanju ravnoteže pH kože. Pomešajte malo sirćet i vode, umočite komadić vate pa prebrišite lice. Nakon toga ga nahranite svojom kremom.
19. Umor riješite jabukovim sirćetom
Dobro promiješajte 1 dl meda s 3 kašičice jabukovog sirćeta i uzimajte po dvije kašičice prije spavanja. I masaža cijelog tijela razblaženim jabukovim sirćetom u jutarnjim satima ima snažno ljekovito djelovanje. U decilitar tople vode stavite kašiku jabukovog sirćeta i tom tečnošću masirajte ruke, ramena, grudi, stomak, leđa, noge, stopala, dok koža ne upije tečnost.
20. Proširene vene
Ako imate problema s venama, ujutro i uveče trljajte vene nerazrijeđenim sirćetom. Kako bi tretman bio potpun, uz to pijte jabukovo sirće, dvije kašičice dnevno u čaši vode.
21. Vrtoglavica
Tri puta dnevno po 1-2 kašičice jabukovog sirćeta razmućenog u 1 dl vode pijte najmanje mjesec dana svakodnevno. Osobe starijeg životnog doba kao preventivu trebalo bi da uzimaju svakodnevno ujutro natašte po kašičicu jabukovog sirćet i jednu kašičicu meda u pola čaše vode.
22. Dobar za bolne zglobove
U ilovaču sipajte 1-2 kašike jabukovog sirćeta i namažite smjesom kožu oko zgloba. Držite dok se ilovača potpuno ne osuši. Možete i da zavijete, pa da držite tokom noći. Uz sirće mogu da se dodaju mekinje i med, pa sve zajedno zagrejati na tiganju i toplo priviti na bolni zglob.
23. Kraste i ogrebotine
Bolna mjesta od ogrebotina i posekotina ili kraste navlažite jabukovim sirćetom četiri puta dnevno i još jednom prije odlaska na spavanje. Kraste nestaju za dva dana.
BONUS: 
Debljina je bolest koja je udružena s nizom poteškoća i nepovoljno utječe na zdravlje, a smrtnost naglo raste s porastom indeksa tjelesne mase između 27 i 40 kg/m2
Debljina i rizici
Debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu, koje prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, poprima epidemijske razmjere, posebice u zemljama u razvoju i postaje jedan od vodećih javno-zdravstvenih problema.
Povećana sklonost debljini vjerojatno je rezultat višestrukih kombinacija. Uz nasljedne čimbenike, na pojavu pretilosti ili debljine u znatnoj mjeri utječe i način ponašanja tj. prehrambene navike i navike bavljenja fizičkim aktivnostima. Iako se ne može zanemariti utjecaj nasljeđa, znamo da naši preci najčešće nisu imali problema s debljinom, jer je hrane bilo nedovoljno, a preživljavanje je zahtijevalo mnogo fizičkog napora. Navike se počinju formirati već u ranom djetinjstvu, na što utječu obitelj i okolina, a stečeni obrasci ponašanja teže se mijenjaju nego što se uče novi. Osim toga, uočava se značajan porast debljine u djece i adolescenata što se povezuje s pojavom računala i zamjenom fizičkih igara s računalnim igricama. Prema tome, svako dobivanje na tjelesnoj težini odraz je prevladavanja kalorijskog unosa nad utroškom energije.
Iako se može činiti da je debljina primarno estetski problem i rezultat osobnog odabira, velike epidemiološke studije u svijetu, koje su proučavale rizične čimbenike za bolesti srca i krvnih žila, ukazale su na debljinu kao ozbiljan zdravstveni problem i definirale je kao bolest koja je ujedno i čimbenik rizika za mnoge druge bolesti. Prekomjerna tjelesna težina nepovoljno utječe na zdravlje, a smrtnost naglo raste s porastom indeksa tjelesne mase između 27 i 40 kg/m2.
Osim što povećava smrtnost i pobolijevanje, prekomjerna tjelesna težina smanjuje funkcionalne sposobnosti pretilih osoba, utječe na smanjivanje produktivnosti na radnom mjestu i pridonosi socijalnoj i radnoj diskriminaciji.
Kao najčešće pridružene bolesti uočavaju se povišeni krvni tlak, šećerna bolest, poremećaji prometa masnoća u organizmu, degenerativne promjene na mišićno-koštanom sustavu, ali i češća pojava nekih zloćudnih bolesti kao što su karcinom dojke i maternice u žena te karcinom debelog crijeva i prostate u muškaraca.
Medicinske posljedice pretilosti
Debljina (pretilost) je ozbiljan zdravstveni problem čija se prevalencija (pobol) u posljednjem desetljeću povećala za oko 30%, što znatno pridonosi pobolijevanju kao i ukupnoj smrtnosti u populaciji. Treba naglasiti da smrtnost naglo raste s porastom indeksa tjelesne mase, ITM (engl. BMI – Body Mass Index) između 27 i 40 kg/m2.
U osoba s tjelesnom težinom za 60 posto većom od standardne težine udvostručava se pobolijevanje (morbiditet) od svih bolesti, dok je smrtnost (mortalitet) dva puta veća nego u ukupnoj populaciji. Prekomjerna tjelesna težina smanjuje i funkcionalnu sposobnost pretilih osoba, što umanjuje produktivnost na radnom mjestu te pridonosi socijalnoj i ekonomskoj diskriminaciji. Zbog povećanog pobolijevanja pretilih osoba znatno se povećavaju materijalni troškovi njihove zdravstvene zaštite pa se danas poduzima sve više zdravstvenih mjera usmjerenih prevenciji pretilosti u mladih osoba.
Pretilost je kronični problem koji zahtijeva doživotno liječenje, poput arterijske hipertenzije, šećerne bolesti ili bronhalne astme. Činjenica da se može nadzirati liječenjem, ali se ne može izliječiti, potvrđuje poimanje pretilosti kao bolesti. Naime, s prekidom liječenja bolesnici ponovo dobivaju na tjelesnoj težini.
Zdravstveni problemi udruženi s debljinom povećavaju se progresivno s dobi bolesnika. Gotovo sve osobe s ITM-om većim od 30 kg/m2 imaju neke od tjelesnih smetnji i/ili depresivne poremećaje, a većina tih problema u dobi od 50 do 60 godina zahtijeva određene medicinske postupke i primjenu lijekova.
U početku, najčešće poteškoće su nedostatak zraka pri manjem tjelesnom naporu kao što je hodanje uzbrdo ili penjanje stubama, nesanica, bol u leđima, kukovima ili koljenima, umor ili depresija.
Stresna inkontinencija pojavljuje se u oko 60 posto pretilih bolesnika.
Česti su i poremećaji menstruacijskog ciklusa, kao produljena krvarenja (menoragija) ili prorijeđeni ciklusi (oligomenoreja) te nemogućnost zanošenja (infertilitet) kao i pojava pojačane dlakavosti (hirzutizam).
Zbog ubrzane mjene tvari i povećane produkcije topline pojačava se znojenje, što pridonosi kožnim problemima kao što je npr. intertrigo (zajedice). Pri BMI većem od 40 kg/m2 praktički je otežano održavanje uobičajene tjelesne higijene. Često dolazi i do preklapanja poteškoća zbog pretilosti s poteškoćama zbog drugih uobičajenih bolesti pa ih nije uvijek lako razlučiti.
Klinički značajni poremećaji koji se javljaju zbog pretilosti mogu se podijeliti u mehaničke i metaboličke, iako su brojne komplikacije zapravo njihova kombinacija.
Najozbiljnije su komplikacije uz koje je povećana smrtnost, a to su šećerna bolest tip 2, povišeni krvni tlak, dislipidemija, koronarna bolest srca, apneje (prestanak disanja) u spavanju, zloćudni tumori.
MEDICINSKE POSLJEDICE PRETILOSTI
Mehaničke posljedice
– bol u leđima
– stresna inkontinencija
– edemi; upala potkožnog tkiva (celulitis)
– zajedice (intertrigo)
– povrede na radnom mjestu i prometu
– pucanje kirurških šavova (dehiscijencija rana)
Metaboličke posljedice
– rezistencija na inzulin
– dislipidemije
– žučni kamenci
– karcinom (dojke, debelog crijeva, prostate, maternice)
– nemogućnost začeća (infertilitet)
– šećerna bolest tip 2
– smanjena tolerancija glukoze
– koronarna bolest
– pojačana dlakavost (hirzutizam)
– poremećaji menstruacijskog ciklusa
Mehaničke i metaboličke posljedice
– povišen krvni tlak (hipertenzija)
– proširene vene (varikoziteti)
– znojenje
– apneja (prestanak disanja) u spavanju
– otežano disanje (dispneja)
– osteoartritis
– respiratorna insuficijencija
Više epidemioloških studija dokazalo je povezanost pretilosti sa skraćivanjem životnog vijeka pretilih osoba. Poznata Framinghamska studija ustanovila je da je opasnost povezana s pretilošću gotovo istovjetna onoj zbog pušenja. Nepovoljan omjer struk-bokovi bio je čak veći čimbenik rizika od ITM-a, jer je ukazivao i na rizičniji raspored masnog tkiva, odnosno centralnu distribuciju masti.
Probleme s disanjem ubrajamo u mehaničke komplikacije. Smanjenje kapaciteta pluća može izazvati ozbiljne komplikacije pri anesteziji i operaciji.
U starijih osoba s ITM-om većim od 27 kg/m2 dva puta su češći problemi s pokretljivošću nego u mršavijih osoba.
Psihološke komplikacije pretilosti također znatno utječu na smanjenje kvalitete života pretilih osoba.
Umor, vrlo čest u pretilih, posljedica je ne samo napora u pokretanju povećane tjelesne mase, nego i kronično povećanog metabolizma, lošeg spavanja udruženog s hrkanjem te apneičkih kriza (prestanak disanja) tijekom spavanja.
Liječenje debljine
Iz navedenih spoznaja proizlazi da je debljina kronična bolest udružena s nizom poteškoća, stoga je nužno uporno i pravodobno liječenje, po mogućnosti prije nego se razviju njene ozbiljne komplikacije.
Debljina zahtijeva doživotno liječenje, s tim da se liječenjem može nadzirati, ali ne može izliječiti pa s prekidom liječenja pacijenti ponovo dobivaju na tjelesnoj težini. Inicijalno postignuti gubitak težine većinom se brzo nadoknadi, što se dijelom može tumačiti i nerazumnim iščekivanjima, kako pacijenata tako i njihovih liječnika. Gubitak težine, naime, ne mora biti velik da bi doveo do značajnih zdravstvenih koristi, tako da smanjenje tjelesne težine za 5 do 15 posto (obično 5 do 10 kg) od početne popravlja većinu popratnih bolesti i može produžiti život.
Energetska neravnoteža, koja dovodi do debljine, nalaže da su promjene u prehrani i povećanje tjelesne aktivnosti, odnosno potrošnje energije ključni postupci u liječenju.
Smanjiti težinu nikada nije lako, a dugoročne promjene načina života zahtijevaju podršku i okoline i liječnika.
Zdrava prehrana i smanjivanje kalorijskog unosa (uz povećanje tjelesne aktivnosti, čime se povećava potrošnja energije) prvi je i jedino djelotvoran pristup u liječenju pretilosti. Čini se jednostavnim, ali upravo je to najzahtjevniji dio liječenja, koji osim samog bolesnika, često uključuje suradnju educiranog tima kojeg čine liječnik primarne zdravstvene zaštite, eventualno endokrinolog, psiholog, dijetetičar i fizioterapeut.
Postoji veliki broj knjiga i preporuka o dijeti i mršavljenju. Puno je suprotstavljenih teorija (npr. Fit for Life, Montignacova metoda, Atkinsova dijeta, Prehrana u Zoni i mnoge druge) – neke stavljaju težište na prevladavanje ugljikohidrata u prehrani, druge na bjelančevine, neke na posebne kombinacije namirnica, a neke na tzv. prirodne tjelesne cikluse. Međutim, u suštini se sve ipak svode na smanjenje kalorijskog unosa (oko 1000 Kcal dnevno).
Usprkos svim preporukama, mršavljenje dijetama je jedno od najmanje uspješnih iskustava. Dijetu je nužno individualno prilagoditi tjelesnoj težini, dobi i zdravstvenom stanju pojedine osobe, s naglaskom na dosljednost. Brži gubitak težine postiže se u prvih tjedan dana redukcijske dijete radi naglog gubitka vode i masnog tkiva, ali kasnije se organizam prilagođava smanjenom energetskom unosu i smanjuje metabolizam u mirovanju. Za gubitak od 1 kg masnog tkiva potrebno je smanjiti energetski unos za 7000 Kcal, odnosno ukoliko se dnevni kalorijski unos smanji za 500 Kcal kroz tjedan dana se može očekivati smanjenje tjelesne težine za 0,5 kg.
PRINCIPI PRAVILNE PREHRANE
* smanjiti unos hrane smanjujući količinu pojedinog obroka, a još važnije je pripaziti što se jede
* umjesto jednog ili dva veća obroka, uzeti tri do pet manjih obroka
* ne preskakati obroke – u razdoblju gladovanja metabolizam djeluje poput termostata i smanjuje se bazalna potrošnja energije, čime se poništava učinak gladovanja
* jesti više zdrave hrane, svježeg voća i svježeg ili kuhanog povrća
* izbjegavati uzimanje hrane koja sadrži masnoće i šećer; konzumirati mlijeko i mliječne proizvode s najmanje masnoća; jesti nemasno krto meso i ribu; tjesteninu, rižu, žitarice, krumpir i kruh jesti u manjim količinama i birati proizvode od integralnog brašna
* pokušati izbaciti slatkiše i grickalice ili ih svesti na najmanju moguću mjeru; ne jesti ih barem dva sata prije odlaska u krevet
* izbjegavati alkoholna pića, gazirana pića i zašećerene voćne napitke jer mogu biti izrazito kalorični; poželjnije je piti vodu
* po potrebni voditi dnevnik prehrane po danima radi praćenja napretka u uočavanja eventualnih pogrešaka
Većina kontroliranih studija pokazala je da tjelesno vježbanje u pretilih (za razliku od normalno uhranjenih osoba) nije popraćeno povećanjem energetskog unosa hranom. Redovito tjelesno vježbanje uz redukcijsku dijetu povećava gubitak tjelesne mase i tjelesne masti, a smanjuje gubitak nemasne mase (mišićnog tkiva). Naravno da ti učinci ovise o ukupnoj energetskoj potrošnji tijekom programa vježbanja pa će vježbanje imati značajne učinke na redukciju tjelesne mase i masti samo ukoliko je intenzivnije i dulje, što u pretilih osoba s popratnim bolestima često nije moguće provesti. U nepripremljenih osoba su mogući i srčano-žilni incidenti pa je opterećenje neophodno individualno prilagoditi i postupno povećavati. Međutim, iako značajniji učinci samog tjelesnog vježbanja na tjelesnu težinu najčešće izostaju, dugotrajno tjelesno vježbanje povećava iskorištavanje masnoća kao energetskog izvora.
Budući da rezultati redukcijskih dijeta i tjelovježbe nisu brzi, trajni ili sukladni očekivanjima pretilih osoba, razmišlja se i o mogućnosti primjene lijekova za smanjivanje tjelesne težine.
Kirurški postupci koji se koriste u liječenju pretilosti su gastroplastika (restriktivna operacija na želucu koja služi samo za ograničavanje i smanjenje unosa hrane) i jejunoilealno premoštenje (na razini tankog crijeva radi skraćivanja puta prolaska, a time i resorpcije hrane). Na takve zahvate odlučuje se samo u ekstremno pretilih s već teškim komplikacijama.
Kada se primjenjuju lijekovi za liječenje debljine
Uporaba lijekova u smanjenju tjelesne težine tj. farmakoterapija pretilosti, dolazi u obzir kada dijetalne mjere nemaju dovoljan učinak.
S obzirom na to da svi debeli bolesnici ne reagiraju podjednako na farmakoterapiju, lijekovi za smanjenje tjelesne težine ne bi se trebali propisivati na dulje od 12 tjedana, nakon čega treba uslijediti kontrola. Uzimanje lijeka treba prekinuti u onih bolesnika koji nisu postigli smanjenje tjelesne težine za barem pet posto tijekom 12 tjedana. Ako je postignuto smanjenje tjelesne težine od pet posto, možese nastaviti s uzimanjem lijeka uz trajno pridržavanje dijete i redovito kontroliranje tjelesne težine.
U farmakoterapiji debljine odobrena su i koriste se dva osnovna terapijska principa.
Prvi terapijski princip temelji se na kočenju resorpcije masnoća iz hrane u crijevu, čime se smanjuje kalorijski unos. Predstavnik te grupe lijekova, odobren i u nas, je orlistat, koji djeluje lokalno u tankom crijevu smanjujući apsorpciju masti. Omogućuje smanjenje tjelesne težine za oko 10 posto tijekom prve godine uzimanja. Smanjenje tjelesne težine od oko 10 posto povezano je s vidljivim sniženjem krvnog tlaka, razine glukoze i masnoća u krvi. Zog mogućih kontraindikacija ili nuspojava propisuje ga liječnik, koji nakon početka liječenja treba kontrolirati učinak i moguće nuspojave. Kao nuspojave opisuju se probavni poremećaji, najčešće masne stolice, odnosno proljevi.
Drugi terapijski princip je djelovanje na centralnu regulaciju apetita i potrošnje energije. Kočenjem ponovne pohrane serotonina i noradrenalina u centralnom živčanom sustavu, u regiji hipotalamusa, smanjuje se osjećaj gladi i potreba za unosom hrane, a povećava se potrošnja energije stimulacijom razgradnih (kataboličkih ) procesa u organizmu. Od nepoželjnih popratnih pojava najčešće se javljaju suhoća usta, nesanica i vrtoglavice koje su prolaznog karaktera. Iako se rjeđe javljaju, ubrzan rad srca i porast krvnog tlaka mogu zahtijevati prekid liječenja.
Niti jedan drugi preparat ne preporuča se za programe smanjenja tjelesne težine pa ni razni dodaci prehrani, biljni preparati ili lijekovi bez recepta. Naime, u tim preparatima nije poznata količina aktivnih sastojaka pa ni njihovi nepoželjni učinci, a istodobno ne postoje kliničke studije koje bi potvrdile njihove učinke i opravdale primjenu.
Moramo naglasiti i prihvatiti iskustva da su farmakoterapijska sredstva samo pomoć u liječenju debljine i ne mogu zamijeniti smanjenje kalorijskog unosa i povećanje fizičke aktivnosti, već samo olakšati nužne promjene životnih navika.