Bitno je prepoznati ih na vrijeme

Bitno je prepoznati ih na vrijeme

Koja god da je vrsta raka da je u pitanju, nije ga lako otkriti, dok ne dođe do rutinskog pregleda. Kada dođe vidljivih tegoba, bolest je već u uznapredovanoj fazi, zato je veoma bitno da se otrkijete na vrijeme.

Simptomi raka su suptilni i netipični i zato nas često ne odvedu ljekaru na vrijeme, a prema Abasu Kananiju, farmaceutu u “Chemist Click-u”, uporni simptomi koji se javljaju kada se probudite ujutru, definitvno mogu

On je naveo da upozoravajući znak može da bude jutarnja upala grla koja traje više od dvije nedjelje sa istim intenzitetom. Važno je da posebnu pažnju obratite na jutarnji kašalj.

– Pušači se ujutru često bude sa kašljem. Međutim, svaki uporni kašalj koji traje duže od dvije nedjelje trebalo bi proveriti. Naročito ako pušite –  tvrdi doktor Abasu i ističe da je cjelodnevni umor znak da treba da posjetimo ljekara.

– Normalno je da se osjećate malo umorno ujutru, ali ako ovo nije uobičajeno za vas ili primijetite da umor traje tokom cijelog dana, trebalo bi da da zakažete pregled -tvrdi ljekar

BONUS:    
Exergaming je idealna tjelesna aktivnost za školsku djecu, jer sprječava debljinu, bolesti kralježnice i psihosocijalne poremećaje
Što je exergaming?
Koncept vježbanja kroz igru ili exergaming uspješan je spoj zabave, glazbe, kretanja i druženja.

Riječ je o izvrsnu programu koji donosi korist na planu unaprjeđenja cjelokupnoga psihomotornog razvoja te poboljšanja tjelesnog i duševnog zdravlja koji istodobno ima i važnu vrijednost u prevenciji poremećaja zdravlja djece i mladeži.
Što potiče vježbanje kroz igru?
U nastavku ćemo spomenuti neke teorijske koncepte na kojima se temelje spomenuta zapažanja.Razvoj mozga

Od rođenja do navršene desete godine mozak prolazi kroz nevjerojatno složene i brze promjene, a njegov konačni izgled i funkcija ovise o naslijeđu, tj. biološkom potencijalu i podražajima izvana. Doživljaji i iskustva koja se ponavljaju ostavljaju trajne promjene u strukturi mozga, dok inaktivnost i siromaštvo podražaja umanjuju stupanj punog iskorištavanja bioloških mogućnosti. Učenje, podražaji koji dolaze putem osjetila i ponavljanje kretnji pospješuju funkciju svih dijelova mozga.

No, i nakon desete godine života mozak treba podražaje radi očuvanja postignutih mogućnosti i usvajanja novih. Što smo stariji, potrebno je više vremena i ponavljanja da se usvoje nove vještine.

Glazba svojom melodijom i ritmom uvelike utječe na te procese. S njom se susrećemo i prije rođenja, čak i prije negoli se razviju slušni organi. Na samom začetku, dijete prima glazbu osjetilima preko svoje kože. Po rođenju, sluša majčin glas, koji je također melodiozan. Uspavanke i zabavne pjesmice za djecu te rano bavljenje glazbom nedvojbeno povoljno utječu na razvoj govora i djetetov emocionalni razvoj.Kretanje

Posljednjih stotinjak godina uvjeti života znatno su se promijenili, a mnogi čimbenici uvjetovali su da se manje krećemo. Prekomjerna urbanizacija i nedostatak slobodnih površina za igru, porast standarda, što je povećalo korištenje prijevoznih sredstava, te unos suvišnih kalorija, kao i školski programi koji opsegom i konceptom znatno oduzimaju vrijeme za slobodne aktivnosti, igru i sport, svakako spadaju u skupinu najznačajnijih. Nažalost, samo trećina školske djece u Hrvatskoj zadovoljava minimum Svjetske zdravstvene organizacije, koja preporučuje najmanje jedan sat dnevno tjelesnih aktivnosti. Uz to što potpomaže pravilan razvoj koštano-mišićnog sustava, kretanje ga održava zdravim i funkcionalnim tijekom cijelog života.

Osim što se pokreti trebaju izvoditi u određenom opsegu i određenom snagom, potrebna je i njihova koordinacija. Vježbanjem se ona stječe, u početku kroz igru, kasnije kroz sport i rekreaciju. Taj segment kretanja je u bliskoj međusobnoj (interaktivnoj – dvosmjernoj) povezanosti s funkcijom mozga.

Za kretanje je potrebna energija. U suvremenom društvu, naročito u urbaniziranim sredinama, prekomjeran unos kalorija jedan je od najznačajnijih javnozdravstvenih problema. Pretilost u odraslih, kao i pretilost u dječjoj dobi povećava se eksponencijalno, a Hrvatska spada među države s visokim rizikom i učestalošću. Istraživanja su pokazala da 16 posto djece predškolske dobi ima povećanu tjelesnu masu, a 5 posto ih već spada u kategoriju debelih.

Javnozdravstveni značaj debljine temelji se na sljedećim činjenicama:
30 posto debele predškolske djece bit će debelo do kraja života
60 posto debelih adolescenata ostaju debeli do kraja života
trećina uzroka smrti u Hrvatskoj je neposredno uzrokovana debljinom
dvije trećine uzroka smrti u Hrvatskoj je neposredno ili posredno uzrokovano debljinom.

Debljina je opasna zbog toga što vodi u neaktivnost, negaciju i zanemarivanje tjelesnog, što za posljedicu ima još jače debljanje. U tijelu se događa cijeli niz hormonskih i metaboličkih promjena koje povećavaju potrebu za hranom, što je jedan od razloga relativno slabog uspjeha liječenja debljine u djece (oko 10 posto uspjeha) i odraslih (oko 20 posto uspješnosti). Stoga je neizmjerno važno djelovati preventivno promoviranjem zdravih stilova života, s tim da bi roditelji trebali svojim primjerom utjecati na djecu.

Prevencija upala dišnih putova

U mirovanju, protok zraka kroz dišne putove je dva do tri puta manji negoli za vrijeme tjelesne aktivnosti, disanje je površno (plitko) i velik dio dišnog puta se ne zrači. Protokom zraka sluznica se čisti te tako sprječava razmnožavanje bakterija, virusa i gljivica, mogućih uzroka upale. Kretanjem i brzim disanjem jačaju se mišići koji sudjeluju u disanju, pa disanje postaje snažnije i učinkovitije. Poznato je i da umjerena tjelesna aktivnost potiče imunosni sustav, stoga je on slabiji kod osoba koje se malo kreću.

Emocionalni i socijalni aspekti

Duh i tijelo nedjeljiva su cjelina i svaki poremećaj na jednoj strani izravno i snažno odražava se na zdravlje drugog dijela. Kretanje, već samo po sebi, u mozgu oslobađa hormone ugode. Osjećaj pokretnosti, vitkosti i socijalne prihvatljivosti pridonosi dobrom emocionalnom zdravlju.

Slabija pokretljivost i prekomjerna tjelesna težina donose suprotne učinke te se stvara nesklad između emocionalnih potreba i tijela. Brojna istraživanja pokazuju niže dosege u općoj životnoj uspješnosti osoba koje se manje kreću i koje su pretile. U djetinjstvu i adolescenciji ti poremećaji nerijetko uzrokuju snažne traume i vode u izolaciju i/ili socijalnu patologiju (nasilništvo, bolesti ovisnosti i slično).
Exergaming program – brine o svim aspektima rasta i razvoja djece
Izgradnja svijesti o važnosti ravnoteže duhovnog i tjelesnog neobično je važna tijekom odrastanja.

U vrijeme kad su djeca izložena utjecajima različitih medija (TV, internet, videoigre) sve je češći problem njihova asocijalnost – manjak druženja. U interakciji s drugima dijete može steći realitetni uvid u vlastite sposobnosti – u čemu je bolji, a u čemu slabiji od drugih, i kako to može nadoknaditi. Važno je istaknuti da taj proces treba biti pod nadzorom stručnog osoblja, koje će metodologijom rada i psihološkom potporom osigurati da se svako dijete koje sudjeluje u programu dobro osjeća i poboljša svoje psihofizičke mogućnosti.Iskustva s Exergaming programom pokazuju da je riječ o aktivnosti koja vodi brigu o svim aspektima rasta i razvoja djece: potiče kretanje, koordinaciju, izdržljivost, motivaciju, zabavan je i provodi se u društvu. Apsolutno je u skladu sa suvremenim načinom življenja i djeca ga odlično prihvaćaju. Stoga se može preporučiti kao izvrstan javnozdravstveni program unaprjeđenja zdravlja djece i mladeži te prevencije debljine, bolesti koštano-mišićnog sustava, dišnih putova i psihosocijalnih poremećaja.Stoga ga valja učiniti dostupnim što većem broju djece. S obzirom na specifične potrebe školske djece, primjereno je u sklopu redovitih školskih ili izvanškolskih aktivnosti djeci osigurati svakodnevno bavljenje tjelesnom aktivnošću, pa i u danima kad nisu predviđene redovne aktivnosti, u trajanju od najmanje 15 minuta.

Nadalje, treba djelovati na stavove i uvriježene običaje organiziranja proslava, to jest pružiti informacije o zdravoj prehrani i potrebi za kretanjem. Uz primjerenu teorijsku nastavu za roditelje i djecu, potrebno je organizirati i pokazne proslave. Na temelju dosadašnjih iskustava u nas i u inozemstvu, može se zaključiti da su tako koncipirani programi dobro prihvaćeni i da znatno doprinose zdravlju djece i cijele zajednice.
Djeca koja se zbog separacijske anksioznosti boje ići u školu ili vrtić posebno su osjetljiva te im je potrebno mnogo pažnje i hrabrenja, uz postupno izlaganje situacijama kojih se boje
Što je tjeskoba razdvajanja ili separacijska anksioznost
Tjeskoba razdvajanja ili separacijska anksioznost spada u anksiozne poremećaje i može biti predznak opće anksioznosti, paničnih napadaja ili depresije u odrasloj dobi.

U najvećem broju slučajeva, djeca koja se zbog tjeskobe razdvajanja boje ići u školu ili vrtić posebno su osjetljiva te im je potrebno mnogo pažnje i hrabrenja, uz postupno izlaganje situacijama kojih se boje. Bezobzirno omalovažavanje dječjih emocionalnih tegoba neće djetetu pomoći, već ga može gurnuti u kroničnu anksioznost i depresiju.

Kod starije djece, strah od škole redovno je simptom ozbiljnih problema koje dijete ima u školi, kao što su izloženost podsmijehu, nasilju ili spolnom napastovanju, pa čak i težih psihijatrijskih poremećaja koji zahtijevaju stručnu pomoć i intenzivnije liječenje.

Dječji strah od napuštanja doma valja shvatiti ozbiljno jer im može nanositi veliku patnju i paralizirati ih. Ipak, uz ispravan roditeljski pristup i eventualno stručnu pomoć, tjeskoba razdvajanja može se uspješno otkloniti.
Strah od odlaska u školu
Prvoškolac odbija ići u školu? Trese se, plače ili vrišti? Vjerojatno trpi od tjeskobe razdvajanja, zvane i separacijskom anksioznošću.

Opremljen novom školskom torbom i kutom, 6,5-godišnji Leo već danima ide u školu prpošan i nasmiješen, no njegovi roditelji pričaju drukčiju priču o strahu i suzama.

“Provela sam besanu noć misleći na Lea i njegovo privikavanje na školu. Posljednji su dani pred početak školske godine bili teški”, pričala je njegova mama Mirjana. “Svaki dan kad bismo se dotakli teme škole, plakao bi i hvatao mene ili tatu oko pojasa.” Uz mnogo hrabrenja i podrške, roditelji su Leu usadili dovoljno odvažnosti da se otisne na putovanje zvano školovanje.

Odlazak u školu mnogima je povod za veselje, no nekoj djeci izaziva intenzivan strah do točke panike.

Roditelji trebaju posumnjati na tjeskobu razdvajanja, ne samo ako dijete otvoreno kaže da se boji napustiti dom i otići među neznance, nego i ako se žali da ga nešto boli ili da se općenito osjeća bolesno. Dijete može navesti da ima glavobolju, grlobolju ili bol u trbuhu neposredno uoči termina polaska u školu. Smetnje popuštaju ako se djetetu dopusti da ostane kod kuće, ali se opet javljaju idućeg jutra. Dok se u nekim slučajevima doista može raditi o tjelesnim tegobama, katkad djeca izražavaju ili čak doživljavaju svoju tjeskobu kroz tjelesnu bol.
Kad se javlja separacijska anksioznost
Psihologinja Luana Jelovac tvrdi da je tjeskoba razdvajanja česta u djece od šest do deset godina. “Najčešće je ta tjeskoba povezana s dječjim osjećajem nezaštićenosti u novoj sredini s nepoznatim ljudima te sa strahom djeteta da će se roditeljima nešto dogoditi ako ono ne bdije nad njima. Djeca imaju iracionalan strah da će njihovi najbliži pretrpjeti nesreću dok ih ona ne gledaju ili da će otići i ne vratiti se. Ponekad dijete trpi toliko jak strah spojen s tugom da upada u paničnu reakciju.”Tjeskoba razdvajanja ne nastupa samo uoči školske godine, već nakon svakog duljeg razdoblja provedenog s roditeljima ili drugim važnim odraslim osobama. Do takve emocionalne reakcije može doći krajem ljetnih i zimskih praznika ili premještanjem u novu školu. Neka djeca dožive nagli nastup ili pogoršanje tjeskobe razdvajanja nakon bolesti, pa bila ona i obična prehlada.

Također, valja imati na umu da se ovaj oblik tjeskobe javlja i u drugim situacijama, ne samo kad dijete treba ići u školu ili u vrtić. Ne zahvaća samo djecu, nego i adolescente i odrasle.

Zanimljivo je da neka djeca, koja su prije strahovala od škole, trpe tjeskobu razdvajanja od školskih prijatelja na kraju školske godine, kao i tjeskobu kad napuštaju društvo koje su upoznali na ljetnim praznicima. Kad god se moramo udaljiti od ljudi, životinja ili prostora na koje smo navikli i koji nam gode, prijeti nam tjeskoba razdvajanja. Ipak, što smo stariji, to nam taj neugodan osjećaj traje kraće jer vjerujemo da ćemo ubrzo sresti nekog novog, kao i da ćemo najčešće opet sresti one od kojih smo se razdvojili.
Kako prepoznati osjetljivo dijete
Ovo su neka od obilježja djeteta koje ima povećan rizik od pojave separacijske anksioznosti (tjeskobe razdvajanja):
prianja se uz roditelje, drži ih za skute
prati roditelje po kući
osjeća se ugroženo kad je samo u prostoriji
boji se mraka
brine se zbog mogućih opasnosti za roditelje ili sebe
ima teškoća s uspavljivanjem
ima noćne more
jako se boji životinja, neznanih ljudi i čudovišta iz mašte.
Tehnike za ublažavanje tjeskobe razdvajanja kod djece
Gotovo sva djeca nadrastu tjeskobu razdvajanja, ali roditelji mogu učiniti mnogo da ubrzaju proces prilagodbe.

Djetetovo odbijanje odlaska u školu može vam biti malo pretjerano, ali vaše izražavanje ogorčenja i ljutnje zbog njegovih emocija koje ne razumijete redovno je kontraproduktivno. Kažnjavanje ili prekoravanje nemaju smisla, već treba posegnuti za nježnim, blagim i ustrajnim pritiskom. Cilj vam uvijek mora biti pomoći djetetu da se oslobodi strahova i briga.

Budite otvoreni i spremni saslušati dijete ako vam se požali, ali nemojte vi nametati diskusije na tu temu, osobito ne duge i naporne. Nemojte mučiti dijete pitanjima zašto se i čega boji. Ono to najčešće ne zna izraziti (kao ni mnogi odrasli), a nije dužno obrazlagati svoje patnje. Strah nije nimalo manji i beznačajniji ako ga osoba ne zna objasniti. No, ako je pritišćete u tom smjeru, pored straha i tjeskobe, osjećat će još i krivnju.

Djetetu je potrebno omogućiti da upozna novog učitelja i vidi učionicu tako da se čim prije počne navikavati na nove okolnosti. Najbolje je da mališan vidi učitelja i roditelja zajedno, kao i da roditelj pred njim i sam kroči u učionicu jer dijete tada razvija pozitivnu asocijaciju između nečeg dragog i dobro poznatog (roditelji) i okolnosti koje ga uznemiruju.

Važno je djetetu reći točno što ga u školi očekuje, da ne bude varki i iznenađenja. Primjerice, ne valja najaviti da će u školi morati boraviti samo sat vremena jer će ga nakon tog vremena opet trebati nagovarati da ostane. Tjeskoba uvelike potječe od neizvjesnosti i nedoumice zbog onoga što će se dogoditi.

Kako bi mu se olakšalo privikavanje i ublažilo strahovanje, djetetu treba dati da u razred ponese fotografiju, pisanu poruku mame i tate ili najdražu igračku prikladnih dimenzija. Budući da se strah javlja prije svega zbog odlaska od kuće, a ne zbog boravka u školi, na ovaj način dijete se smiruje kad se nađe u razredu.

Umjesto da ga narušavaju, roditelji moraju raditi na podizanju djetetova morala. “Ponekad roditeljev vlastiti strah potiče djetetov. Potrebno reći mu da će sve biti u redu, da sva djeca na svijetu idu u školu i da ubrzo zavole novo društvo”, kaže prof. Jelovac. “Valja mu reći da znate da će se brinuti što vas neće vidjeti, ali da nema razloga za brigu jer će biti blizu i ubrzo opet zajedno.”