Često smo previše lijeni da isključimo kabl

Često smo previše lijeni da isključimo kabl

Pored uštede novca, isključivanje uređaja je sigurno u slučaju grmljavine kada su svi uključeni uređaji u opasnosti od udara groma. Da li ste znali da vaši kućni aparati vode tajni život dok su isključeni?

Evo liste uređaja koji troše struju čak i kada su u režimu spavanja:

Punjač za mobilni telefon

Mnogi ostavljaju punjač u utičnici čak i nakon što je punjenje završeno. Tako da izgleda praktično, a često smo previše lijeni da povučemo kabl. Cijena samog punjača nije velika, ali postoji. Procjenjuje se da ova praksa troši 1,2 vati dnevno.

Digitalna TV

Malo ljudi zna za rad digitalnih prijemnika, ali oni nastavljaju da primaju signal čak i kada je TV isključen. Dakle, kada isključite TV, isključite i risiver, ako ga imate posebno. Dok radi nepotrebno, troši 22 vati dnevno.

TV

Da li ste znali da pritisak na dugme za napajanje televizora zapravo stavlja u stanje pripravnosti? Nažalost, to je tako – možete potpuno isključiti samo ako ga isključite iz utičnice. Inače, televizor koji ne radi troši 24 vati dnevno.

Računari i laptopovi

Čak i kada su isključeni, desktop i laptop računari u pozadini rade. Ako ne želite da vam kradu 96 vati dnevno, bolje je da ih isključite. Nepotrebno je reći da ako ovaj uređaj držite u “stand bi” režimu, potrošnja je još veća.

Tajmer uređaji

Svako ima bar jednog u domaćinstvu. Radio budilice, mikrotalasne pećnice, muzičke linije, DVD plejeri – svi oni pokazuju vrijeme dok su isključeni. Na taj način troše dodatnih 108 vati dnevno. Kao i za sve ostalo, jedino rešenje je da im se potpuno prekine snabdjevanje strujom.

BONUS:    
U današnje vrijeme, kad sve više razmišljamo o zdravoj prehrani, primjena ove drevne žitarice – zobi – doživjela je renesansu
U posljednjih desetak godina vrlo je malo žitarica dobilo toliko publiciteta poput zobi (Avena sativa L.). U doba kad ljudi sve više pozornosti pridaju zdravoj prehrani i razmišljaju o prirodnijim obrocima bogatima vlaknima, primjena ove drevne žitarice doživjela je renesansu. Kao i sve žitarice, zob pripada evolucijski mladoj obitelji trava (Poaceae) koju su ljudi davno počeli iskorištavati za hranu. Već jedno stoljeće prije Krista postojalo je nekoliko kultivara zobi koji su se uspješno sadili i u hladnijim krajevima sjeverne Europe.U fitoterapiji se koriste dva dijela biljke: sjemenka i zelen (nadzemni dio).
Sjeme zobi
Sjeme zobi sadrži mnogo škroba i beta-glukane, zbog čega je pobudilo zanimanje kao funkcionalna hrana, toliko stoljeća nakon što je bila obična hrana.Zobena mlijeka i vrhnja danas nisu rijetkost na policama trgovina, a kao njihova prednost ističe se upravo prisutnost beta-glukana koji pospješuju probavu i mogu djelovati blagotvorno na imunološki sustav.Čaj (dekokt) i tinktura sjemena zobi koristili su se nekoć za poboljšanje rada štitnjače, u slučaju hipotireoze, no danas je ta upotreba zaboravljena. Dekokt se spravlja kuhanjem dviju jušnih žlica integralnih sjemenki zobi u 3 do 4 dcl vode tijekom 15 minuta. Koristi se uglavnom za poboljšanje probave, zbog prisutnosti vlakana koji potiču rad crijeva.Malo je poznato da su zobene pahuljice, toliko cijenjen dio jutarnjeg obroka, dobar lijek za kožu. Štoviše, zob je jedna od rijetkih biljaka koja se zadržala u službenim medicinskim vodičima za liječnike kao pomoć kod atopijskog dermatitisa, suhe kože, psorijaze i različitih drugih tegoba. Premda zob nije definitivan lijek niti za jednu od nabrojenih bolesti, ona svojim sluzima djeluje emolijentno (omekšava i štiti kožu) i blago protuupalno. Priprava je jednostavna: žlica ili dvije zobene kaše, zamotana u gazi, kratko se namoči u malo vode. Potom se tekućina iscijedi iz pahuljica direktno na kožu.

Znajući to povoljno djelovanje, logično je da je razvijen cijeli niz kozmetičkih preparata na bazi zobi, od sredstava za osobnu higijenu do skupih krema. Razni proizvođači imaju i svoje preferencije vezane uz kultivare zobi, načine izolacije ljekovitog materijala, te konačnu formulaciju proizvoda. No, većina sadrži škrob i glukane. Zbog različitih kozmetičkih linija, zob je postala kultna biljka za njegu kože atopičara (atopijski dermatitis). Možemo se sporiti o stvarnom kliničkom uspjehu takvih proizvoda, no barem je sigurno kako su upravo kozmetički pripravci od zobi najpogodniji za njegu kože koja slabo tolerira ikakvu kozmetiku.
Zelen zobi
Zelen (nadzemni dio) zobi prilično je nepoznata biljka, no tradicionalna fitoterapija poznaje njezine brojne upotrebe. Kao i kod sjemenki, zelen zobi sadrži beta-glukane, flavonoide, saponozide, minerale i silicijeve spojeve. Zanimljivo, zob sadrži i veliku količinu željeza, mangana i cinka, pa je na neki način možemo smatrati i riznicom oligoelemenata, usporedimo li je sa sadržajem minerala drugih žitarica.Infuz zobi koristio se kao blagi sedativ, premda je posve nepoznata grupa spojeva koja bi iskazivala taj učinak. Možda je blagotvorni učinak i na probavu znao odigrati ulogu “smirenja” i lakšeg sna.
Zelen zobi relativno je dobar diuretik i urikozurik (tvar koja pospješuje lučenje mokraćne kiseline), pa se koristila u čajnim smjesama protiv gihta.Infuz za oralnu primjenu spravlja se od jedne jušne žlice slame zobi koja se prelije s 2 do 3 dcl kipuće vode i ostavi stajati 10 do 15 minuta. Pije se dva do tri puta dnevno.

U nas je najpoznatija upotreba slame zobi u dermatologiji. Jaki infuz slame zobi koristi se kod raznih kožnih tegoba, od atopijskog dermatitisa do seboroičnog dermatitisa. Premda nije službeno odobrena za tu namjenu, tradicionalna narodna upotreba mnogo je puta potvrdila tu namjenu s uspjehom. Za bebe se spravljaju kupke u koje se doda infuz zeleni zobi.
Kupke od zobi stoljećima su bile i lijek protiv reumatoidnog artritisa, hepatitisa i raznih drugih tegoba, no do današnjeg dana održala se samo primjena kupki kod dermatoloških tegoba.Infuz za vanjsku primjenu spravlja se od dvije jušne žlice slame zobi koja se prelije s 1,5 do 2 dcl kipuće vode i ostavi stajati 10 do 15 minuta. Dodaje se u kupke ili se koristi kao tonik za oboljele dijelove kože. Infuz se spravlja uvijek svjež!Zob je biljka sigurna za upotrebu i nisu poznate kontraindikacije i mjere opreza. I sjemenke zobi i zelen zobi smiju se koristiti s lijekovima, što je čini izvrsnom biljkom za samoliječenje.
Primjena kamilice danas se zadržala kod manjih tegoba probavnog sustava, poput grčeva, nadutosti, bolova različitih uzroka te upalnih tegoba kože, očiju i sluznica.
Botanički podaci
Pod imenom kamilica kriju se dvije ljekovite vrste: rimska kamilica – Chamaemelum nobile (L.) All. (= Anthemis nobilis L.) i njemačka kamilica – Chamomilla recutita (L.) Rauschert (= Matricaria recutita L.). One su snažno aromatične trajnice visoke do 30 cm. Listovi su dvostruko ili trostruko perasto razdijeljeni, a cvjetne glavice promjera 2 do 2,5 cm, s bijelim obodnim jezičastim cvjetovima i žutim središnjim cjevastim cvjetovima. Cvjetište je čunjasto i ispunjeno kod rimske, a šuplje u njemačke kamilice.
Dijelovi biljke koji se koriste
Od obje kamilice koriste se osušene cvjetne glavice. Kvaliteta droge katkad se stupnjuje na temelju mase materijala koji nije cvjetna glavica.
Kemijski sastav (aktivne tvari)
Rimska kamilica sadrži germakronolide, flavonoide te eterično ulje. Njemačka kamilica sadrži bisabolane, flavonoide, kumarine i fenolne kiseline.

Najupečatljivija razlika između kamilica je u eteričnom ulju – rimska sadrži prozirno ulje bogato esterima, dok je ono kod njemačke kamilice duboko plave do plavo-zelene boje koja potječe od spoja kamazulena. On nastaje iz matricina tijekom destilacije.

Na tržištu postoje dva glavna tipa eteričnog ulja njemačke kamilice – mađarski tip, koji sadrži više kamazulena (5 – 22 posto), i egipatski tip, koji sadrži manje kamazulena (2 do 5 posto).
Indikacije
Obje kamilice tradicionalno su se koristile kao protuupalne i opuštajuće biljke za niz tegoba i bolesti. Danas se zadržala primjena kod manjih tegoba probavnog sustava, poput grčeva, nadutosti, bolova različitih uzroka te upalnih tegoba kože, očiju i sluznice.

U Hrvatskoj se najčešće upotrebljava njemačka kamilica, prije svega zbog vrlo blagog učinka, odsutnosti nuspojava ili toksičnosti. Ipak, njezina upotreba ima svoja ograničenja. Pri probavnim tegobama uglavnom je djelotvorna kod grčeva, dok se kod tegoba zbog lošeg protoka žuči koriste koleretične biljke (poput pripravaka listova artičoke), a kod jake nadutosti klasične karminativne biljke poput anisa i komorača. Kod kožnih tegoba pomoći će samo kod lakših upalnih stanja kože i manjih alergijskih reakcija, a rijetko kod težih upalnih stanja, poput psorijaze.Eterična ulja – Premda različita kemijskog sastava, koriste se u kremama i uljima za upale kože različitih uzroka, pogotovo alergijskih bolesti kože i atopijskog dermatitisa. Eterično ulje njemačke kamilice ima jači antialergijski učinak, ali za razliku od infuza te iste biljke, ne pokazuje spazmolitički učinak. Eterično ulje rimske kamilice pokazuje i vrlo jak spazmolitički učinak zbog prisutnosti estera. Oba ulja nalaze se u klasi skupljih eteričnih ulja, pa ćete za 5 mL morati izdvojiti, ovisno o podrijetlu i uzgoju, između 100 i 250 kuna.Hidrolat (cvjetna vodica) – Vrlo je vrijedan tip ekstrakta, koji nastaje kao nusprodukt proizvodnje eteričnih ulja. Koristi se u obliku obloga za oči kod alergijskog konjunktivitisa, za izradu obloga i tonika, kao vodena faza u kremama za njegu kože atopičara te kod alergijskih i upalnih stanja kože. Oba hidrolata, pogotovo rimske kamilice, izvrsni su za njegu kože beba od prvih dana života. Ipak, oprez! Hidrolat ne smije sadržavati ni konzervanse niti etanol!
Način primjene i doze
Upotreba cvjetovaInfuz (čaj) – Priprema se tako da se 3 do 4 grama suhog lista prelije sa 150 mL kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi. Ta količina priprema se svježa tri puta na dan i pije između obroka. Čaj je najčešći način primjene.

Tinktura – Mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na pet dijelova 50-postotnog etanola. Pije se u dozi od 3 do 6 mL u čaši mlake vode tri puta na dan. Rjeđe se koristi.

Oblozi – Za obloge se spravlja infuz od 6 do 8 g cvjetova. Nanosi se na kožu vatom ili se rade oblozi od kompresa sterilne gaze ili vate natopljene svježim infuzom.

Na tržištu postoji vrlo velik broj kozmetičkih proizvoda (losioni, šamponi, kreme), koji sadrže vodene ili alkoholne iscrpine kamilica. Pazite da proizvod doista sadrži pravi ekstrakt kamilice, a ne sintetske tvari slične ljekovitim spojevima iz biljke (poput racemičnog bisabolola).

Eterično ulje njemačke kamilice – Koristi se u kremama i uljima obično u niskom postotku (0,5 – 2 posto), budući da ima vrlo jako protuupalno djelovanje. Tipična je njegova upotreba s drugim protuupalnim maceratima (neven) ili biljnim uljima (noćurka ili boražine).

Eterično ulje rimske kamilice – Koristi se u istim dozama kao i eterično ulje njemačke kamilice, i vrlo često zajedno s njim. Iznimno rijetko uzima se i oralno, kod spazama (grčeva) probavnog sustava ili žučnog mjehura u dozi od jedne do dvije kapi.Prijedlog recepture za protuupalno ulje – U tamnu staklenu bočicu od 30 mL nakapajte 6 do 10 kapi eteričnog ulja njemačke kamilice, dodajte macerat nevena u bademovu ili maslinovu ulju do vrha i izmiješajte. Nanosi se na upaljeni dio kože dva puta dnevno. Ako ovo ulje koristite za njegu beba, uzmite manju količinu eteričnog ulja (6 kapi).
Kontraindikacije
Vrlo rijedak, ali bitan problem, je moguća alergijska reakcija na kamilice. Treba paziti na kvalitetu biljnog materijala, jer prisutnost drugih vrsta kamilice (poput vrste Anthemis cotula) može drastično povećati izgled razvoja alergijske reakcije. Alergijska reakcija manifestira se mučninom i proljevom ili kožnim simptomima (crvenilo i svrbež). Ljudi alergični na kamilice uglavnom smiju koristiti njihova eterična ulja zbog odsutnosti alergenih spojeva, ali uz nužan oprez. Obje kamilice inače su poznate kao posve sigurne i netoksične biljke.