Radim kao stjuardesa u Emiratima – i nosim se s predrasudama
1. “Radim kao stjuardesa u Emiratima – i nosim se s predrasudama”
Radim kao stjuardesa za jednu aviokompaniju na Bliskom istoku. Volim svoj posao – omogućava mi da putujem i dobro zarađujem, a odgovara mi i fizička distanca od porodice s kojom nemam idealan odnos.
Već godinama gajim simpatije prema momku iz mog rodnog kraja. Nedavno mi je, sasvim iznenada, poslao poruku s predlogom da se vidimo kad budem u poseti. Bila sam presrećna.
Međutim, prilikom našeg susreta pokazao je ponašanje koje me razočaralo. Osetila sam da me ne vidi kao osobu, već kroz određene predrasude koje prate moju profesiju. Bilo mi je teško jer sam u njega dugo bila zaljubljena.
Nažalost, i dalje postoji mnogo stereotipa vezanih za zanimanje stjuardese. Verujem da bi o tome trebalo više razgovarati – uz poštovanje, razumevanje i bez predrasuda.
2. “Iskustvo sa vađenjem umnjaka – nije bilo jednostavno”
Kada mi je zakazana operacija vađenja umnjaka, bio sam veoma uplašen. Prijateljica me pokušala utešiti, rekavši da se ničega ne seća jer se onesvestila pre intervencije. Nažalost, moje iskustvo bilo je sasvim drugačije.
Operacija je trajala oko pola sata, ali oporavak je bio naporan – nekoliko noći sam imao nesanicu zbog bolova, a mesec dana nisam mogao normalno otvoriti usta. Ipak, olakšanje je u tome što je sada sve iza mene.
3. “Biti tu za prijatelja je važno – ali šta kad ni sebi ne možeš pomoći?”
Moja prijateljica je prošla kroz težak prekid i mesecima mi se poveravala. Trudila sam se da budem podrška. Međutim, u međuvremenu sam i sama suočena sa teškom dijagnozom – bolešću koja utiče na moju svakodnevicu.
U poslednje vreme osećam kako više nemam snage da pružam emocionalnu podršku. To me muči, jer ne želim da budem loša prijateljica, ali istovremeno mi je teško da se nosim i sa sopstvenim problemima. Ova situacija me podstakla da razmislim koliko je važno voditi računa i o sopstvenim granicama.
4. “Moja ćerka i svet influensera – kako postaviti realna očekivanja?”
Moja ćerka ima 14 godina i počela je da se interesuje za šminku. To mi ne smeta – želim da je podržim, ali primećujem da je pod uticajem influensera koji promovišu veoma skupe brendove.
Nedavno je izrazila želju za puderom koji košta više stotina kuna. Objasnila sam joj da to trenutno nije izvodljivo i pokušala joj pokazati kvalitetne, ali pristupačnije alternative iz drogerija. Reagovala je ljutito, što me rastužilo.
Znam da je važno da nauči vrednosti i razume razliku između stvarne potrebe i želje pod uticajem reklama. Nadam se da ćemo kroz razgovor uspeti da nađemo zajednički jezik.