LJUDI PRODAJU STANOVE I KUPUJU KUĆE. Kuća košta 15.000 EURA a gotova je za 5 dana! (FOTO)

 – Za naš današnji članak, odabrali smo jednu temu, koja je itekako zanimljiva u današnje vrijeme. Naime, sve veći procenat osoba iz gradova, trudi se da ode živjeti na selo, ma koliko god to bilo teško i sve ukupno koštalo. Međutim, cijene su drastično skočile, a mi vam nudimo jedno jako zanimljivo riješenje. 

Sve je veći trend među mladima koji se suočavaju sa stambenim problemima da se radije odlučuju za izgradnju kuće nego za kupnju stana. U današnje vrijeme kupnja montažne kuće povoljna je i isplativa opcija u usporedbi s kupnjom stana.

Cijena novoizgrađenih stanova može doseći i 3.000,00 EUR po četvornom metru, što je po svim mjerama pozamašan iznos. Uzmimo za primjer mladi bračni par koji odlučuje kupiti stan od 50m2. Za ovu investiciju trebala bi im vrtoglava svota od čak 150.000,00 eura, dok bi ih izgradnja montažne kuće koštala samo oko 10.000,00 eura. Razlika između ove dvije opcije je nedvojbeno jasna.

Već duže vrijeme Sjedinjene Države grade takve kuće, koje su se pokazale kao iznimno isplativ pothvat. U posljednje vrijeme na Balkanu je sve veći trend ovakvih kuća. Naravno, primarna briga je pristupačnost, a najtraženiji su oni veličine 70 m2 u kojima se udobno može smjestiti obitelj s dvoje djece.

Montažne kuće, izgrađene korištenjem isprepletenih ispunjenih panela i greda, postale su sve popularnije među mladima zbog svoje pristupačnosti i estetske privlačnosti. Kao rezultat toga, predviđa se pad izgradnje tradicionalnih stambenih zgrada i odgovarajući porast izgradnje montažnih kuća u sljedećem desetljeću.

Jeste li i vi ljubitelj ovakvih kuća? Biste li ikada razmišljali o stanovanju u ovakvoj kući umjesto stanovanja u zagušenom urbanom području, visoko iznad tla na 17. katu, unutar skučenog prostora od 48 m2? Podijelite svoje mišljenje s nama u odjeljku za komentare.

Dodatni tekst:

Na današnji dan prije 44 godine preminuo je Josip Broz Tito, maršal SFR Jugoslavije. Posljednjih dana u ljubljanskoj bolnici uz njega je ostao dr. Milomir Stanković, njegov osobni liječnik.

Cijeli proces njegove medicinske skrbi bio je obavijen velom tajne. Dok me supruga posjećivala kod Kranja na Brdima, nisam skupio hrabrosti da je obavijestim o skoroj amputaciji Titine noge. Stalni strah od nepoznatih prisluškivača onemogućavao je povjerenje bilo kome. U tom je razdoblju dr. Stanković započeo pripovijest.

Tijekom gostovanja u emisiji Mire Adanje Polak otkrio je kako su im u Kliničkom centru savjetovali da se suzdrže od žurbe određenim hodnicima zbog novinara koji promatraju s vanjske strane prozora.

Kako bismo održali najveću tajnost i spriječili novinare da osjete hitnost situacije, upozoreni smo da ne žurimo. Kako bismo prikrili svoje postupke, diskretno smo nosili injekcije skrivene u torbici, osiguravajući da ostanu nevidljive. Članovi njegove pratnje ostali su nesvjesni prirode tvari koje smo davali. Cijela operacija bila je obavijena velom tajne.

Osim toga, ispričao je i svoj prvi susret s Titom.

Na Brionima, u svojoj rezidenciji, 15. svibnja ujutro izašao je iz kupaonice, svježe istuširan i uredno obrijan, očekujući davanje injekcije. Očima je pratio svaki moj postupak i od tog trenutka mi je ukazao svoje povjerenje. U tom sam razdoblju radio kao liječnik na VMA. Nakon našeg prvog susreta, pozdravio me s familijarnim izrazom koji je sugerirao da smo se upoznali samo dan prije.

Doktore, nadam se da imate dobro jutro. Kako se osjećate danas?

Druže predsjedniče, dobro mi je. Kako si?

– Doktore, uhvatila me ova vražja reuma. Kao što znate, specijalizirao sam se za liječenje reumatizma.

Poštovani predsjedniče, Vaš snažni nastup na televiziji nije prošao nezapaženo, jer svi ističu Vaše izvrsno zdravlje.

– Doktore, uhvatim se kako čvrsto stisnem zube kad god se nađem pred kamerama. Dr. Stanković se prisjeća kada je tijekom Titove fizikalne terapije primijetio nepovoljan izgled lijevog stopala.

• Predmet je djelovao blijedo i imao je neobične tragove modrica. Činilo se kao da je tinta slučajno prolivena po njemu, unutar određenog područja. Međutim, to nije bilo izlijevanje. Dok je bio u pospanom stanju tijekom masaže, vjerovala sam da nije primijetio. Odjednom je shvatio da mu puls nedostaje. Izašla sam van i strpljivo čekala da završi s fizikalnom terapijom. Na kraju je prošao pokraj mene, primijetivši da nešto nije u redu. Raspitivao se o onome što je opaženo. Trebalo ga je nešto obavijestiti… Prišao sam mu i progovorio:

Dragi predsjedniče, postoji hitna stvar u vezi s promjenom na vašim stopalima koja zahtijeva hitnu pozornost.

Prema riječima dr. Stankovića, stanje je identificirano kao okluzivna angiopatija.

Nije se radilo o prisutnosti dijabetesa na njegovoj potkoljenici, već okluzivnoj angiopatiji koja je upućivala na začepljenje krvne žile koja opskrbljuje njegovu nogu. Ova se blokada dogodila upravo u femoralnoj arteriji, što predstavlja značajan rizik za njegovu nogu. Kao glavni dužan sam nešto poduzeti. Nastojao sam ga uvjeriti da ponovno razmisli o traženju pomoći vijeća, ovaj put uz potporu svog pomoćnika.

Tito me je uvjeravao da će se situacija kad-tad poboljšati ako budemo strpljivo čekali.

Tito je iz svoje perspektive smatrao potpuno nemogućim pomiriti se sa cjelokupnom situacijom.

Pokazao je tračak strepnje, vidljiv u izrazu njegova lica. Samo ja sumnjam u mogućnost da se to njemu dogodi. Međutim, postoji mogućnost da to ima posljedice i za mene, bilo zbog toga što to nisam odmah prijavio ili zbog moje neupornosti da ga uvjerim. Liječnik to nije uspio otkriti nekoliko dana, što je dovelo do optužbi za neopravdanu uzbunu, budući da smo mi ipak medicinski profesionalci.

Unatoč upozorenjima, Tito je tvrdoglavo odbijao slušati, inzistirajući da nema vremena i da će se situacija na kraju riješiti sama od sebe.

Rekao nam je da će sam donijeti odluku ako mu noga bude ugrožena. Kad je došlo vrijeme za hospitalizaciju, oduzeli smo mu skriveno oružje koje je držao u torbi. Bilo je zabranjeno obavijestiti ga o potrebi amputacije noge, pa smo produžili terapiju na neodređeno vrijeme, koja se pokazala neučinkovitom. I tako se nastavilo sve dok noga nije postala nekrotična, a tada je otpustila toksine u njegovo tijelo…

Nakon uspješne amputacije, dr. Stanković ističe da je Josip Broz izrazio zadovoljstvo ishodom operacije.

S jednim protetskim udom i samotnim štapom u ruci, objavio je svoju namjeru da ponovno prisustvuje sastanku nesvrstanih. Medicinski stručnjaci odahnuli su s olakšanjem, kao i on… kirurški zahvat bio je trijumfalan.