Nemački lekar Tomas Friling govorio je o hrani koja truje naša
Nemački lekar Tomas Friling govorio je o hrani koja truje naša creva, a mi je jedemo svakodnevno.
Šećer je glavna opasnost za probavni trakt. Preterana konzumacija ove namirnice može da izazove razmnožavanje štetnih mikroorganizama i izumiranje korisnih mikroba u crevima.
Još jedan neprijatelj creva je kobasica, tačnijesuhomesnati proizvodi, koji sadrže kancerogene supstance. Osim toga, majonez, margarin i svinjska mast takođe se smatraju štetnim za digestivni trakt, napomenuo je doktor. On je napomenuo i da je sendvič sa kobasicom jedan od najomiljenijih opcija za doručak, ali ova hrana je opasna za creva i stomak. Česta konzumacija sendviča povećava opterećenje pankreasa.
Friling je preporučio da ujutru popijete jednu čašu vode na prazan stomak kako biste pokrenuli funkciju prerade hrane i poboljšali rad digestivnog trakta.
Da biste održali zdravlje creva, uključite bobičasto voće i mahunarke u ishranu. Ovo voće i povrće zasićuje telo vlaknima, antioksidansima i vitaminima koji sprečavaju upale.
BONUS:
Vjeruje se da je u pozadini ulceroznog kolitisa pretjeran imunosni odgovor organizma, zbog čega se smatra autoimunom bolešću u kojoj tijelo napada samoga sebe
Probavna cijev – anatomski podsjetnik
Probavni sustav građen je od organa u kojima se odvija probava hrane. Dijelovi probavne cijevi su usna šupljina, ždrijelo, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo.
Tanko crijevo (intestinum tenue) dugo je oko pet do sedam metara, a sastoji od tri dijela: dvanaesnik (duodenum), tašto crijevo (jejunum) i vito crijevo (ileum). Dijelovi debelog crijeva (intestinum crasum, colon), kojeg ima otprilike oko 1,5 metar, su slijepo crijevo (caekum; na kojem se nalazi crvuljak ili appendix), uzlazni krak (colon ascendens), poprečni krak (colon transversum), silazni krak (colon descendens), sigmoidni kolon (colon sigmoideum) i ravno crijevo (rectum) koje završava izlaznim otvorom (čmar ili anus).
Svaki dio probavne cijevi ima svoju ulogu u procesu probave hrane. Kad je riječ o debelom crijevu, treba znati da je njegova funkcija dehidriranje hrane (apsorpcija vode i elektrolita) koja stiže iz tankog crijeva i formiranje stolice. Crijevne bakterije, sastavni dio fiziološke mikroflore u crijevima, hrane se otpadom i razgrađuju ga te tako završavaju kemijski dio probavnog procesa.
S obzirom da je funkcija crijeva pod kontrolom autonomnog živčanog sustava, crijeva su podložna raznim poremećajima i bolestima, među kojima je i ulcerozni kolitis.
Što je ulcerozni kolitis?
Ulcerozni kolitis je bolest iz grupe upalnih bolesti crijeva koju karakterizira upala sluznice debelog crijeva i razvoj ulceracija (ograničeni defekt sluznice, udubina na površini tkiva). Upalni proces obično počinje u rektumu, u blizini anusa, i može se proširiti na dio ili na cijelo debelo crijevo. Karakteristično se javljaju grčevi, potreba za čestim pražnjenjem crijeva i krvavi proljev.
Iako se ulcerozni kolitis može javiti u bilo kojoj dobi, simptomi se obično javljaju između petnaeste i tridesete godine života, rjeđe između pedesete i sedamdesete. Brojke pokazuju da je čak 20 posto oboljelih mlađe od 20 godina, a može se javiti i kod djece. Podjednako zahvaća žene i muškarce, s tim da osobe s ulceroznim kolitisom u obiteljskoj anamnezi imaju veći rizik obolijevanja.
Težina bolesti ovisi o jačini upale i mjestu koje je zahvaćeno. Prema tome koji dio debelog crijeva je zahvaćen razlikujemo nekoliko tipova ulceroznog kolitisa:
- ulcerozni proktitis – upala ograničena na područje najbliže anusu; u ovom slučaju rektalno krvarenje može biti jedini znak bolesti
- distalni kolitis ili proktosigmoiditis – upala zahvaća rektum i sigmoidni kolon
- lijevostrani kolitis – upala zahvaća rektum, sigmoidni i silazni kolon
- pankolitis – zahvaća debelo crijevo u cijelosti.
Pretjeran imunosni odgovor
Točan uzrok ulceroznog kolitisa nije poznat. Prije se smatralo da je razlog loša prehrana i stres, ali danas znanstvenici znaju da su to čimbenici koji mogu pogoršati bolest, ali je ne uzrokuju. Vjeruje se da je u pozadini ove kompleksne bolesti pretjeran imunosni odgovor organizma.
Stanice imunosnog sustava brane organizam od štetnih čimbenika. Normalan imunosni odgovor je privremena upala koja pomaže u borbi protiv bolesti i infekcije, a nakon što se organizam obrani upala se smiruje. U slučaju ulceroznog kolitisa upalni odgovor se ne smiruje, imunosne stanice i dalje pristižu do sluznice crijeva te se razvija kronična upala uz posljedična oštećenja.
Jedna od teorija je da imunosni sustav „prijateljske bakterije“ (komenzale) prepoznaje kao strane mikroorganizme koje treba ukloniti, dok druga teorija kaže da imunosni odgovor podivlja zbog neravnoteže dobrih i loših bakterija u crijevima. To je razlog zašto se ulcerozni kolitis smatra autoimunom bolešću u kojoj tijelo napada samoga sebe.
Koji su simptomi ulceroznog kolitisa?
Simptomi ulceroznog kolitisa razlikuju se od osobe do osobe. Otprilike polovica oboljelih ima umjereno izražene simptome, dok drugi imaju često povišenu temperaturu, krvave proljeve, mučninu i teške abdominalne grčeve i tenezme (nemogućnost defekacije usprkos nagonu za pražnjenjem crijeva).
Osim lokalnih simptoma, mogu se pojaviti i problemi poput artritisa, upale oka, bolesti jetre i osteoporoze. Nije poznato zašto se javljaju problemi izvan crijeva, ali vjerojatno nastaju zbog slabije funkcije imunosnog sustava. Neki od problema izvan crijeva mogu nestati nakon što se bolest stavi pod kontrolu.
Slični simptomi se javljaju i u slučaju ulceroznog kolitisa u djece, kod koje još može biti izražen usporen rast i razvoj, dok neki simptomi mogu oponašati druga stanja. Stoga je važno sve simptome kod djeteta prijaviti pedijatru kako bi se postavila točna dijagnoza i pravodobno započela terapija.
Simptomi u crijevima
- proljev, često krvav i gnojan
- abdominalna bol i grčevi
- rektalna bol
- rektalno krvarenje (mala količina krvi u stolici)
- potreba za učestalim pražnjenjem crijeva
- tenezmi – nemogućnost defekacije usprkos nagonu za pražnjenjem crijeva.
Simptomi izvan crijeva
- gubitak apetita
- gubitak tjelesne mase
- mučnina
- povišena temperatura
- anemija (niska razina crvenih krvnih zrnaca)
- usporen rast i razvoj (u slučaju ulceroznog kolitisa u djece).
Komplikacije ulceroznog kolitisa
Moguće komplikacije ulceroznog kolitisa uključuju jako krvarenje, perforaciju (prsnuće) debelog crijeva, tešku dehidraciju, osteoporozu, upale (kože, zglobova, očiju), brzo oticanje debelog crijeva (toksični megakolon) i povećan rizik od razvoja krvnih ugrušaka u venama i arterijama.
Osobe koje pate od upalnih bolesti crijeva imaju i veći rizik obolijevanja od karcinoma debelog crijeva, stoga se oboljelima od ulceroznog kolitisa preporučuju redoviti preventivni pregledi s ciljem ranog otkrivanja kolorektalnog karcinoma.
Kada posjetiti liječnika
Ulcerozni kolitis obično nije smrtonosan, ali je ipak ozbiljna bolest, koja u nekim slučajevima može uzrokovati po život opasne komplikacije.
Stoga ne treba zanemarivati i odgađati posjet liječniku u slučaju da osjetite trajne promjene u navikama crijeva ili postoje znakovi i simptomi kao što su bol u trbuhu, krv u stolici, trajni proljev koji ne reagira na terapiju, proljev koji budi iz sna ili neobjašnjiva groznica koja traje više od dan ili dva.
Kako se dijagnosticira ulcerozni kolitis?
Nakon uzimanja anamnestičkih podataka (obiteljska anamneza, osobna anamneza, način života, prehrana, dnevne aktivnosti) i fizikalnog pregleda, slijede pretrage krvi i stolice kako bi se isključila moguća anemija, infekcija i druga upalna stanja.
Endoskopska procedura s biopsijom tkiva jedini je način dijagnostike ulceroznog kolitisa. Radi se o invazivnoj metodi kojom se pregledava unutrašnjost kolona i rektuma uz pomoć kolonoskopa (sonda s kamerom).
U dijagnostici ulceroznog kolitisa koriste se:
- sigmoidoskopija – endoskopska pretraga kojom se analizira opseg upale u rektumu i sigmoidnom dijelu kolona
- kolonoskopija – endoskopska pretraga kojom se pregledava debelo crijevo u cijelosti i uzima mali dio tkiva (biopsija) za analizu, što je nužno za postavljanje dijagnoze. Zahtijeva pripremu jer crijeva moraju biti potpuno prazna – u tom smislu pacijentu se daju snažni laksativi koji se uzimaju točno prema uputi. Kako bi pacijent bio opušten, a pretraga što bezbolnija, prije same pretrage ordiniraju se sedativi i analgetici. Pretraga traje oko pola sata.
Ukoliko su simptomi jako izraženi ili se sumnja na komplikacije, moguće je koristiti slikovne metode pretrage kao što su rendgenska snimka ili CT abdomena. Rendgenska snimka može isključiti ozbiljne komplikacije poput perforiranog kolona, dok CT može otkriti opseg upale.
Kako se liječi ulcerozni kolitis?
Ukoliko patite od ulceroznog kolitisa, sigurno vam je poznat ‘obrazac ponašanja’ bolesti, koja ima svoje „dobre“ i „loše“ dane na način da su simptomi ponekad jako izraženi ili skoro da ih i nema. Stoga je cilj terapije ove, u suštini neizlječive bolesti održavanje stanja remisije, tj. stanja smirenje simptoma što je duže moguće.
Lijekovi koji se koriste u terapiji ulceroznog kolitisa pomažu smiriti upalu i bol, što oboljelom olakšava povratak dnevnim aktivnostima. Terapija ovisi o težini bolesti i individualno se prilagođava svakom pojedincu. Lijekovi koji pomažu jednoj osobi, ne moraju djelotvorni i kod nekog drugog, stoga treba biti strpljiv u procesu pronalaženju optimalne terapije.
Lijekove koji se koriste kod ulceroznog kolitisa možemo podijeliti u nekoliko skupina.
PROTUUPALNI LIJEKOVI
Aminosalicilati (5-ASA) su lijekovi koji pomažu smanjiti upalu, što omogućuje zacjeljivanje oštećenog tkiva. Obično su prva linija liječenja blagog do umjerenog ulceroznog kolitisa. U slučaju pogoršanja bolesti mogu se uzimati kratkotrajno, ali i dugotrajno, do kraja života, za održavanje remisije. Uzimaju se oralno (tablete ili kapsule), rektalno (čepići) ili putem klistira (enema; uvođenje tekućine u debelo crijevo putem rektuma).
Koji lijek iz ove skupine je indiciran i na koji način ovisi o zahvaćenom dijelu kolona. Aminosalicilati rijetko imaju nuspojave, a kod nekih su to glavobolja, mučnina, bol u trbuhu, osip i, rijetko, proljev.
Kortikosteroidi, na primjer prednizolon, imaju jače protuupalno djelovanje. Mogu se koristiti oralno ili rektalno (putem čepića ili klistira), sami ili u kombinaciji s aminosalicilatima za liječenje egzacerbacije (ponovne pojave simptoma) ako liječenje aminosalicilatima nije učinkovito. Suprotno aminosalicilatima, liječenje kortikosteroidima treba trajati kratko jer potencijalno imaju ozbiljne nuspojave – npr. osteoporoza ili mrena, a od ostalih nuspojava tu su akne, povećanje tjelesne mase i apetita, promjene raspoloženja (iritabilnost) i nesanica (insomnija).
IMUNOSUPRESIVI
Ovi lijekovi smanjuju upalu ublažavanjem imunosnog odgovora koji potiče upalni proces. Za neke osobe, kombinacija ovih lijekova djeluje bolje nego uzimanje samo jednog lijeka.
Imunosupresivi mogu biti vrlo učinkoviti u liječenju ulceroznog kolitisa, no njihov učinak vidljiv je tek nakon dva do tri mjeseca uzimanja. Lijekovi koji pripadaju ovoj skupini su azatioprin, merkaptopurin (najviše se koristi u liječenju upalnih bolesti crijeva), ciklosporin i tofacitinib.
Imunosupresivi mogu povećati rizik od drugih infekcija, stoga svaku sumnju na infekciju (povišena temperatura, opća slabost…) potrebno je prijaviti liječniku.
BIOLOŠKI LIJEKOVI
Biološki lijekovi smanjuju upalu u crijevima blokirajući receptore proteina putem kojih imunosni sustav potiče upalni proces. Koriste se u terapiji umjerenog do teškog ulceroznog kolitisa kod odraslih osoba kojima ne pomažu ostale terapijske opcije. Neki biološki lijekovi mogu se koristiti i kod djece s teškim ulceroznim kolitisom u dobi od šest do 17 godina.
Biološki lijekovi mogu utjecati na imunosni sustav i povećati rizik od drugih infekcija, stoga svaku sumnju na moguću infekciju treba prijaviti liječniku.
OPERATIVNI ZAHVAT
U slučaju čestih egzacerbacija (pogoršanja u tijeku kronične bolesti), koje uvelike utječu na kvalitetu života oboljeloga, liječnik može predložiti operativni zahvat, koji u ovom slučaju podrazumijeva trajno uklanjanje debelog crijeva. Nakon što se operativnim putem ukloni debelo crijevo, tanko crijevo preuzima funkciju uklanjanja stolice iz tijela.
Dva su načina na koja se to može izvesti:
- ileostoma – rektum i debelo crijevo uklanjaju se u cijelosti te se završni dio tankog crijeva pričvrsti uz otvor na trbušnoj stijenci, na koji se postavlja posebna vrećice za prikupljanje stolice
- ileoanalna anastomoza – u ovom slučaju uklanja se debelo crijevo i najveći dio rektuma, nakon čega se dio tankog crijeva iskoristi za stvaranje unutarnje vrećice koja se povezuje s preostalim dijelom rektuma iznad anusa, što omogućuje normalno pražnjenje crijeva.
Nakon operativnog uklanjanja debelog crijeva i rektuma ulcerozni kolitis se više ne može pojaviti. Prije odluke o trajnom uklanjanju debelog crijeva bitno je razmotriti sve prednosti i rizike, uzimajući u obzir i psihološki utjecaj trajne ileostome, odnosno ileoanalne anastomoze na oboljelog.
Izazovi života s ulceroznim kolitisom
Život s kroničnom bolešću općenito je nepredvidiv i iscrpljuje te može značajno utjecati na sve aspekte života. Stoga je važno držati simptome pod kontrolom i smanjiti rizik od komplikacija. U slučaju ulceroznog kolitisa to se postiže na nekoliko načina.
Prehrana
Činjenica je da prehrana ne igra ulogu u samom razvoju ulceroznog kolitisa, no, kad se bolest razvije, određene promjene u prehrani kod oboljelih od upalnih bolesti crijeva mogu pomoći u kontroli bolesti. Manji obroci, više tekućine i dodaci prehrani mogu pomoći kontrolirati simptome, spriječiti dehidraciju i nadomjestiti izgubljene vitamine i minerale.
Kako konzumiranje određene hrane može pogoršati simptome, vođenje dnevnika prehrane može biti od pomoći u otkrivanju nepoželjnih namirnica koje onda treba eliminirati iz prehrane, s tim da nije poželjno eliminirati cijelu skupinu namirnica bez savjetovanja s liječnikom.
Oslobađanje od stresa
Stres sam po sebi ne uzrokuje ulcerozni kolitis, ali ga podržava, stoga suočavanje sa stresom, uspješno upravljanje stresom i kontrola emocija mogu smanjiti učestalost tegoba. U tom smislu razmislite o tjelovježbi koja podiže raspoloženje i djeluje protiv stresa. U dobar način opuštanja spadaju i vježbe disanja, meditacija i joga.
U trenutcima psihološke slabosti i visoke frustracije od pomoći svakako može biti i razgovor s osobama koje pate od istog problema i koje najbolje razumiju što znači život s ulceroznim kolitisom.
Plodnost
Plodnost kod žena s ulceroznim kolitisom obično nije ugrožena, međutim neplodnost može biti komplikacija operativnog zahvata čiji je rezultat ileoanalna anastomoza. Ovaj rizik je puno manji u slučaju ileostome.
Ulcerozni kolitis i trudnoća
Većina žena s ulceroznim kolitisom koje odluče imati djecu prolaze kroz normalnu trudnoću i rode zdravo dijete. No, jako je bitno planirati trudnoću u fazi remisije, odnosno prije toga se savjetovati s ginekologom i gastroenterologom oko svih bitnih aspekata mogućeg utjecaja osnovne bolesti na tijek i ishod trudnoće.